O NAMA
HRVATSKO KULTURNO- UMJETNIČKO DRUŠTVO
„DARDA“ IZ DARDE
HKUD „Darda“ osnovano je 2000. god, nakon povratka mještana u Dardu, jedno smo od vrlo rijetkih društava u Baranji koje radi u kontinuitetu. Društvo smo koje ima 65 aktivnih članova, koji rade u četiri sekcije: folklornoj, dramskoj, pjevačkoj i tamburaškoj. Svi članovi Društva su amateri- volonteri. U Društvu djeluje i dječja skupina „ Jasprice“, na što smo vrlo ponosni.
U svom dosadašnjem radu izvodimo plesove Baranje, Slavonije, bunjevačkog kraja, Bilogore, Međimurja, Srijema i Posavine.
Društvo smo koje organizira dvije velike smotre u tijeku godine: Ivanjsku smotru folklora, u mjesecu lipnju i Smotru dječjeg folklornog stvaralaštva u mjesecu listopadu, Večer pučkih igrokaza u ožujku, a svake godine održimo i Godišnji koncert za svoje mještane.
U svom mjestu surađujemo s mnogim udrugama od kojih su neke: Udruga žena općine Darda, Lovačko društvo "Fazan", Matica umirovljenika općine Darda, Udruga "Đola", DVD Darda, Župom Darda i drugim organizacijama koje imaju sličan kulturno - socijalni program kao i mi.
Od kada postojimo gostovali smo u mnogim gradovima naše domovine: Zagrebu, Belom Manastiru, Osijeku, Valpovu, Našicama, Orahovici, Čakovcu, Petrinji, Filip Jakovu, Biogradu na moru, Metkoviću, Dubrovniku, Trogiru i mnogim manjim mjestima.
Od 2004. godine trudimo se barem jednom godišnje sudjelovati na nekon folklornom festivalu izvan granica Domovine i na taj način upoznati Europu s bogatstvom naše kulture.
Do sada smo gostovali na festivalima u: Slovačkoj- Bratislava i Nitra, Mađarskoj- Budimpešta i Kazar, Grčkoj- Drama, Bugarskoj- Varna, Češkoj – Prag, Austriji- Beč (pjevali smo misu u katedrali) i Francuskoj – Pariz (prijem u Veleposlanstvu), Crnoj Gori – Budva i Italiji - Rim i na audijenciji kod Pape Franje u Vatikanu.
Naš cilj je i dalje promicati tradicijsku kulturu šokaca iz Baranje i na taj način pokazati svijetu bogatstvo plesa, pjesme i nošnje našeg kraja.
HKUD „DARDA“- DJEČJA SKUPINA JASPRICE
HKUD „Darda“ osnovano je 2000. god, u Društvu djeluju folklorna, tamburaška, pjevačka i dramska skupina.
Dječja skupina „Jasprice“ djeluje od 2013. god., a do sada su nastupili na godišnjim koncertima i Ivanjskoj smotri u Dardi, te u Bilju na dječjoj smotri i na Ljetu Valpovačkom, na Smotri u Sv. Đurđu, u Tenju, na Bušama u Baranjskom Petrovom selu , u Beničancima i bili smo domaćini Dječje smotre folklora.
Na gostovanjima i nastupima predstavljaju se igricama i plesovima Baranje i Slavonije.
MAŠLIJARE
U dane crkvenih blagdana i svečanosti u obitelji , kao što su bila vjenčanja, krštenja i slično oblačilo se najsvečanije ruho, koje se čuvalo spremljeno u "bakinim" škrinjama. Svečana nošnja podunavskg tipa - mašlijara nosila se u selima Dražu, Duboševici i Topolju i oblačile su se za odlazak na misu u vrijeme Uskrsa i Božića.
Djevojka je na sebi imala rubinu mašlijaru koja se sastoji iz gornjeg dijela - oplećka i donjeg dijela - krilaca. Rubina je ukrašena čipkom, dukatićima i s tri vrste mašlija (šugumetanom, voranom i komošnom), te jaspricama i zrncima. Oko struka je imala tkani pojas, koji se zove šara, ispred sebe svilenu pregaču - svilenac, na nogama je imala crvene pletene čarape, a obuvena je bila u šarene čarapke. Oko vrata je nosila crvene bisere, a u ruci molitvenik i krunicu, tako spremljena išla bi na misu.
Momak, koji ju je pratio na misu na sebi je imao košulju ukrašenu mašlijama, taclijama, listićima, dukatićima i jaspricama, gaće od domaćeg tkanog platna, na nogama crne čizme , a na glavi crni šešir. Ovako spremljen dopratio bi djevojku do vrata crkve, ali svatko je od njih sam ušao u crkvu , jel takav je bio red u neka davna vremena.
RADNA NOŠNJA
Dobro je poznato da je Baranja žitorodni kraj, kako se žito u prošlom stoljeću kosilo ručno obitelji koje su na taj način prehranjivale svoje ukućane svoju su odjeću prilagodile tom poslu.
Djevojka je na glavi imala maramu svijetlih tonova, kako bi bila zaštićena od sunca cijeli dan, na sebi je imala bijelu radnu rubinu, koju je podpregnula, kako joj ne bi smetala dok skuplja snoplje, oko pojasa je imala šaru i ispred sebe pregaču od platna, na nogama bi imala obojke, koji ju štite od oštre slame, a na nogama čarapke.
Momak na glavi imao slamnati šešir, koji će ga zaštititi od jakog sunca dok bude kosio snoplje, na sebi je imao radne gaće i košulju, na nogama papuče, koje ga štite od strnjaka.
Osim za odlazak u žetvu radna se nošnja nosila kroz cijeli tjedan, ona manje ukrašena nosila se kada su se obavljali teži i prljaviji poslovi, a ona ukrašena vezom oblačila se za odlazak na sijela i prela.
Nakon rada ova se odjeća lako prala, jer je bila izrađena od domaćeg tkanog bijelog platna.